Zašto djeca s posebnim potrebama i djeca s poremećajem iz spektra autizma trebaju prilagođenu igru?
Svako dijete treba igru. Kroz igru dijete istražuje svijet, razvija tijelo, gradi odnose, ispituje svoje sposobnosti i uči razumjeti sebe i druge. Kod djece s posebnim potrebama i djece s poremećajem iz spektra autizma igra je često još i važnija jer im može ponuditi siguran prostor za opuštanje, učenje, socijalizaciju i senzorno istraživanje.
Poremećaji iz spektra autizma vrlo su raznoliki. Djeca s autizmom mogu se razlikovati u načinu komunikacije, socijalne interakcije, ponašanja, učenja, kretanja i pozornosti. Kod nekih se mogu pojaviti poteškoće pri prijelazima između aktivnosti, osjetljivost na određene zvukove, svjetlost, dodir ili gužvu, a kod drugih veća potreba za rutinom, predvidljivošću ili povlačenjem u mirniji kutak. Svjetska zdravstvena organizacija autizam opisuje kao spektar koji može uključivati razlike u socijalnoj komunikaciji, obrascima ponašanja i reagiranju na senzorne podražaje. CDC također naglašava da djeca s autizmom mogu imati drukčije načine učenja, kretanja i pozornosti.
Upravo zato nije dovoljno da djetetu ponudimo samo prostor za igru. Važno je da okruženje bude sigurno, razumljivo, dovoljno predvidljivo i istodobno dovoljno poticajno. Djeci s posebnim potrebama potreban je prostor u kojem ih se ne ocjenjuje po tome što ne mogu, nego im se omogućuje da na svoj način pokažu što mogu.
Igra nije samo zabava, nego važan dio razvoja
Kod djece igra nije nešto sporedno. Igra je način učenja. Dijete kroz penjanje razvija ravnotežu i koordinaciju, kroz dodirivanje različitih materijala upoznaje senzorne podražaje, kroz igru s vršnjacima razvija socijalne vještine, a kroz simboličku igru maštu, govor i razumijevanje svijeta.
Kod djece s posebnim potrebama taj proces može biti sporiji, drukčiji ili osjetljiviji, no nije ništa manje važan. UNICEF ističe da igra djeci s posebnim potrebama može pomoći u razvoju motoričkih i kognitivnih vještina na zabavan i uključiv način. Igra djetetu može omogućiti da nešto isproba bez pritiska, bez osjećaja neuspjeha i bez toga da sve mora napraviti “kao drugi”.
To je ključno. Djeci nije uvijek potreban dodatni pritisak. Često im treba upravo suprotno – prostor u kojem se mogu opustiti, istraživati i razvijati vlastitim tempom.
Zašto je senzorno okruženje toliko važno?
Mnogo djece s autizmom i djece s posebnim potrebama drukčije doživljava okolinu. Neka mogu biti vrlo osjetljiva na glasne zvukove, jaka svjetla, dodire, mirise ili gužvu. Druga pak intenzivno traže određene podražaje – primjerice kretanje, vrtnju, pritisak, penjanje ili dodirivanje različitih tekstura.
National Autistic Society objašnjava da autistične osobe na senzorne doživljaje mogu biti osjetljivije ili manje osjetljive od drugih ljudi, pa ih određeni zvukovi, svjetla, mirisi, teksture ili dodiri mogu brzo preopteretiti. To znači da za jedno dijete igraonica može biti prekrasna prilika za istraživanje, dok za drugo može biti previše intenzivna ako okruženje nije dobro osmišljeno.
Zato je dobro da dijete ima mogućnost izbora. Nekoj je djeci potrebno kretanje, drugoj mirniji kutak. Neka žele društvo, drugoj je potrebno više vremena da se uključe. Neka se djeca najprije uključuju samo promatranjem, a tek potom počinju aktivno sudjelovati. I to je sasvim u redu.
Djeci s autizmom nije potrebna izolacija, nego razumijevanje
Jedna od najvećih pogrešaka koje kao društvo možemo napraviti jest da djecu s posebnim potrebama nehotice isključimo jer nam se čini da je za njih “previše”. Istina je drukčija. Toj je djeci potrebno uključivanje, ali na način koji je za njih siguran, pun poštovanja i prilagođen.
To ne znači da dijete moramo tjerati na igru s drugima. Znači da mu dajemo mogućnost da se uključi kad bude spremno. Da ga ne požurujemo. Da ne zahtijevamo kontakt očima ako mu je neugodan. Da ne kažnjavamo ponašanje koje može biti posljedica preopterećenosti. Da razumijemo kako dijete ponekad ne “pravi probleme”, nego nam svojim ponašanjem nešto poručuje.
Kod djece s autizmom socijalna komunikacija, interakcija i obrasci ponašanja mogu biti drukčiji, pa je vrlo važno da odrasli ne zaključujemo prebrzo, nego pokušamo razumjeti djetetovu potrebu u pozadini.
Kakva je igraonica primjerena za djecu s posebnim potrebama?
Primjerena igraonica nije ona koja ima samo mnogo igrala. Primjerena igraonica ona je u kojoj se dijete osjeća prihvaćeno.
Važno je da prostor ima dovoljno mogućnosti za kretanje, penjanje, istraživanje i opuštanje, ali i kutke u koje se dijete može povući ako mu je potrebna pauza. Važno je da zaposlenici razumiju da se djeca razlikuju i da znaju saslušati roditelje. Važno je i da roditelji pri dolasku kažu što njihovu djetetu pomaže, čega se dijete boji, koji ga podražaji mogu uznemiriti i kako ga najlakše smirujemo.
U igraonici Bambino u Supernovi Novo mesto želimo stvarati prostor u kojem igra nije samo zabava, nego i prilika za razvoj, samopouzdanje te ugodno iskustvo za dijete i roditelje. Igraonica obuhvaća više od 220 m² prostora, što omogućuje različite tipove igre, kretanja i aktivnosti.
Uz slobodnu igru važan je dio naše priče i Bambino Lab, gdje se povezuju učenje, specijalno-pedagoški pristup i razumijevanje djetetova razvoja. To je osobito važno za djecu kojoj je potreban individualniji pristup, više strukture ili pomoć pri učenju, pozornosti, komunikaciji i samopouzdanju.
Što roditelji mogu učiniti prije posjeta igraonici?
Kod djece s posebnim potrebama priprema je često vrlo korisna. Roditelji djetetu već kod kuće mogu reći kamo ide, što će ondje vidjeti, koliko će dugo ostati i što će se dogoditi nakon posjeta. Kod neke djece pomaže i to da prije toga pogledaju fotografije prostora ili da prvi posjet traje kraće.
Važno je da dijete ne dobije osjećaj kako odmah mora surađivati s drugom djecom. Ponekad je i sam dolazak u novi prostor velik korak. Ako dijete najprije samo promatra, i to je dio procesa. Ako mu je potrebna pauza, to treba poštovati. Ako se želi vraćati istoj aktivnosti, to može biti njegov način stvaranja osjećaja sigurnosti.
Naš pogled: svako dijete mora imati mogućnost igre
Djeci s posebnim potrebama i djeci s poremećajem iz spektra autizma nije potrebno savršeno okruženje. Potrebno im je okruženje u kojem ih mi odrasli pokušavamo razumjeti. Potreban im je prostor u kojem se mogu igrati na svoj način. Potrebni su im ljudi koji ne vide samo dijagnozu, nego dijete.
U igraonici Bambino vjerujemo da igra mora biti dostupna, ugodna i uključiva. Neka će djeca divljati po igralima, druga će istraživati senzorne kutke, treća će trebati više vremena da se opuste. Sve je to dio djetinjstva.
Najvažnije je da dijete osjeti: ovdje sam prihvaćen.
Zaključak
Igra kod djece s posebnim potrebama i djece s autizmom ima iznimnu vrijednost. Pomaže im pri kretanju, socijalizaciji, komunikaciji, senzornom istraživanju, samopouzdanju i emocionalnoj regulaciji. No okruženje mora biti pripremljeno s razumijevanjem.
Zato u igraonici Bambino ne želimo biti samo prostor u koji djeca dolaze potrošiti energiju. Želimo biti prostor u kojem se djeca osjećaju sigurno, prihvaćeno i potaknuto – svako na svoj način.